Zamisli ovo: petak je poslijepodne, treća si godina faksa ili si upravo potpisala ugovor o radu, i — eto ga. Grčevi su krenuli u 4 ujutro, povraćaš, treseš se, jedino što želiš je crna rupa u koju bi nestala na 48 sati. Ali ne moš. Jer — radio bi? Ne bi, realno. Ali što kaže poslodavac? A što kaže zakon?
I dok ti u 2026. u Hrvatskoj i dalje uzimaš godišnji ili ideš na bolovanje kod obiteljskog liječnika pa čekaš da ti netko vjeruje da te stvarno boli — u Španjolskoj od 2023. žene s dijagnosticiranom dismenorejom imaju zakonsko pravo na tri do pet dana plaćenog menstrualnog bolovanja. Mjesečno. Bez sramote, bez ispitivanja, bez “ma uzmi tabletu i preživi”.
Inicijativa koja je digla Hrvatsku na noge
Prije otprilike mjesec dana na platformi Peticije.hr pokrenuta je inicijativa za uvođenje zakonskog prava na plaćeno menstrualno bolovanje. Pokretač? 26-godišnji fizioterapeut Luka Serdarević. Cilj? Izmjene Zakona o radu i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojima bi se radnicama s dismenorejom omogućilo 1-2 dana plaćenog izostanka mjesečno.
U trenutku pisanja ovog članka, peticija ima gotovo 9.000 potpisa. Do cilja od 20.000 fali još nešto više od 11.000 — ali medijska eksplozija koja je uslijedila nakon objave u javnosti sugerira da će brojka samo rasti. O inicijativi su pisali gotovo svi domaći mediji, a rasprave na društvenim mrežama su — blago rečeno — žestoke.
Što točno inicijativa predlaže?
- Tko ima pravo: radnice kojima je dijagnosticirana primarna ili sekundarna dismenoreja (iznimno bolna menstruacija praćena mučninom, povraćanjem, migrenama, općom malaksalošću)
- Koliko dana: maksimalno 2 radna dana po kalendarskom mjesecu
- Naknada plaće: 100% osnovice, od prvog dana
- Tko plaća: HZZO (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) — ne poslodavac
- Kako se ostvaruje: uz preporuku ginekologa ili liječnika obiteljske medicine, koja se obnavlja jednom godišnje
Upravo je financiranje iz HZZO-a ključni potez. Time se poslodavce skida s tereta i eliminira se argument da će “žene biti skuplje za zaposliti” — jedna od najčešćih kritika ovakvih inicijativa u svijetu.
“Ja inače za to koristim godišnji”
Najsnažniji dio rasprave nisu suhe činjenice — već iskustva. Ispod peticije i po komentarima nižu se priče žena koje desetljećima trpe bolove u tišini. “Imam endometriozu, jako obilna krvarenja i bolove prva tri dana — i inače koristim godišnji”, napisala je jedna potpisnica. “Poznajem žene koje boluju od endometrioze, smatram da trebaju dobiti ne dan-dva, već pet dana i beneficirani radni staž.”
Majka 19-godišnje djevojke koja od sedmog razreda pati od dismenoreje ispričala je kako je njena kći iz škole izostajala “nebrojene sate” — srećom su profesori imali razumijevanja jer su više puta svjedočili njenim povraćanjima i nesvjesticama. “Upravo je dobila posao, a nama je već muka jer znamo da poslodavac neće imati razumijevanja koje je imala škola.”
To je, u suštini, srž problema. Menstrualni bolovi nisu “izgovor”. Dismenoreja je medicinsko stanje koje može biti onesposobljavajuće — i ignorirati ga predstavlja zdravstveni rizik, a ne “lijenost”.
Što kažu kritičari?
Naravno, ne slažu se svi. Najčešći argumenti protiv su:
- Zloupotreba: “Svi će sad ići na menstrualno kad ih mrzi na posao.” Inicijativa je to predvidjela — potvrda liječnika koja se obnavlja jednom godišnje, uz mogućnost kontrole od strane HZZO-a.
- Diskriminacija muškaraca: “Zašto muškarci nemaju ista prava?” Zato što je dismenoreja — doslovno — stanje vezano uz menstrualni ciklus. To nije “slobodan dan za sve”, već medicinski opravdan izostanak.
- Teret za poslodavce: Kao što je rečeno, naknadu isplaćuje HZZO, ne poslodavac. Teret za poslodavca = nula.
Kako je drugdje u svijetu?
Hrvatska ne bi bila pionir — daleko od toga. Ali bi se pridružila rastućem popisu zemalja koje ozbiljno shvaćaju menstrualno zdravlje:
| Zemlja | Godina uvođenja | Trajanje | Napomena |
|---|---|---|---|
| Japan | 1947. | Neograničeno | Često neplaćeno, rijetko se koristi |
| Južna Koreja | 2001. | 1 dan mjesečno | Plaćeno |
| Tajvan | 2013. | 3 dana godišnje | Pola plaće |
| Španjolska | 2023. | 3-5 dana mjesečno | Plaćeno, prva u Europi |
| Hrvatska (prijedlog) | — | 1-2 dana mjesečno | 100% naknada iz HZZO-a |
Zanimljivo: Japan ima ovaj zakon od 1947. godine. To je 79 godina prije nego smo uopće počeli ozbiljno raspravljati o tome u Hrvatskoj.
Što se dalje događa?
Peticija je upućena Vladi Republike Hrvatske. Da bi inicijativa bila obvezujuća (tj. da je Sabor mora razmatrati), potrebno je 20.000 potpisa. U ovom trenutku ih je ~9.000, ali medijska pozornost raste iz dana u dan.
Čak i ako ne skupi puni kvorum, politički pritisak je očit. Uoči idućih izbora, više političkih opcija već je signaliziralo podršku ovakvoj mjeri. Pitanje nije hoće li Hrvatska uvesti menstrualno bolovanje — pitanje je kada i pod kojim uvjetima.
Zašto bi tebe ovo trebalo zanimati?
Zato što nije pitanje “hoće li se ovo zloupotrebljavati” — nego “hoćemo li prestati ignorirati medicinsku stvarnost pola populacije”. Ako si poslodavac, ovo će ti promijeniti način planiranja radne snage (na bolje). Ako si radnik/ca — ovo ti daje argument za razgovor s poslodavcem ili za podršku inicijativi. Ako si student/ica — ovo ti oblikuje društvo u kojem ćeš raditi.
I na kraju: ako si ikad provela dan sklupčana u krevetu s termoforom i osjećajem krivnje jer “moraš na posao” — ova priča je i tvoja. Želiš podržati? Potpiši peticiju.
Članak je napisan na temelju javno dostupnih informacija i teksta inicijative na Peticije.hr. Prafin.eu ne stoji ni na jednoj ni na drugoj političkoj strani — ali podržava informiranu raspravu.