Umjetna inteligencija ti je napisala ugovor – smiješ li ga potpisati?

Zamisli scenu: Treba ti ugovor o djelu. Googlaš predloške, ali svi su na engleskom i traže 30 eura. Onda se sjetiš – ajde, pitaj ChatGPT. On ti za 10 sekundi ispljune ugovor. Izgleda legit. Ima članke, potpise, čak i “u protivnom” na pravom mjestu. Pitanje je – jel’ to zapravo vrijedi išta na sudu?

Odgovor je kratak: da, ali – i tu je veliko ALI.

Prvo dobre vijesti: AI ugovor može biti pravno valjan

Hrvatsko zakonodavstvo (točnije Zakon o obveznim odnosima) ne propisuje da ugovor mora napisati čovjek da bi bio valjan. Bitni elementi su: ponuda, prihvat, predmet, cijena i potpisi. Ako AI-generirani tekst sadrži sve te elemente i obje strane ga potpišu – po sustini, ugovor postoji.

Nema zakona koji kaže: “Ugovor je ništetan ako ga je napisao chatbot.”

A sad one loše: Zašto AI ugovori često ne valjaju

Evo u čemu je kvaka. AI modeli poput ChatGPT-a, Claudea ili Geminija ne poznaju tvoj konkretan slučaj. Oni generiraju tekst na temelju obrazaca, ne na temelju pravnog znanja primijenjenog na tvoju situaciju. Rezultat?

Nedostaju ključne klauzule – npr. odredba o rješavanju sporova, izbor mjerodavnog prava, ili klauzula o višoj sili
Koristi pogrešnu terminologiju – “service agreement” preveden kao “sporazum o uslugama” umjesto “ugovor o djelu”
Ne uvažava imperativne propise – hrvatsko pravo ima pravila od kojih se ne može odstupiti (npr. zaštita potrošača)
Nema personalizacije – porezni tretman, specifičnosti djelatnosti, registracija kod javnog bilježnika

Ukratko: ugovor izgleda ko ugovor, al’ u njemu često fali ono što bi odvjetnik prepoznao u tri sekunde.

“Platio sam odvjetniku 500 eura, a ChatGPT mi je napisao istu stvar” – ili nije?

Ovo je možda najčešći argument. I da – djelomično je točan. Za jednostavne, standardne ugovore (ugovor o djelu, kupoprodajni ugovor za osnovne stvari, izjava), AI može generirati solidan predložak. Ali “solidan predložak” nije isto što i “pravno siguran ugovor prilagođen tvojoj situaciji”.

Odvjetnik ne naplaćuje samo tipkanje. On naplaćuje:

Procjenu rizika
Poznavanje sudske prakse
Prilagodbu tvojoj konkretnoj situaciji
Odgovornost – ako odvjetnik pogriješi, imaš odštetu. Ako ChatGPT pogriješi… kome ćeš se žaliti? Samouslužnom korisničkom servisu?

Šala za kraj: “Ali ChatGPT je rekao da je ok” – rečenica koja će se na sudu čuti otprilike jednom, i to od strane koja gubi parnicu.

Što ako ipak želiš koristiti AI za ugovore?

Evo nekoliko pravila koja vrijedi slijediti:

Koristi AI kao početnu točku – neka ti generira predložak, ali ga nemoj potpisati bez provjere
Angažiraj odvjetnika za pregled – puno je jeftinije platiti 50-100 eura za pregled nego tisuće eura za parnicu zbog rupe u ugovoru
Specifične promjene traži od odvjetnika – AI ne zna što znači “porez na dodanu vrijednost u graditeljstvu 2026.”
Nikad ne koristi AI za: ugovore o nekretninama (obavezna javnobilježnička forma), oporuke, bračne ugovore, osnivanje tvrtki
Zabilježi da je AI korišten – transparentnost nikad ne škodi, pogotovo ako kasnije netko osporava ugovor

Što zakon kaže u EU i Hrvatskoj?

EU je donijela AI Act (prvi zakon o umjetnoj inteligenciji na svijetu), koji je stupio na snagu 2024. godine, s postupnom primjenom do 2027. Prema njemu:

AI sustavi koji se koriste u pravnim i profesionalnim kontekstima podliježu obvezama transparentnosti
Korisnici moraju biti obaviješteni da komuniciraju s AI-jem
Za “high-risk” AI sustave (uključujući one u pravosuđu) vrijede stroža pravila

U Hrvatskoj još nema posebnog zakona o AI-generiranim ugovorima, ali Zakon o obveznim odnosima i dalje vrijedi – i nije ga pisao ChatGPT. 🙂

Zaključak: da, al’ pametno

AI ti može pomoći – kao alat za prvi draft, ideju ili predložak. Ali ponašati se kao da je AI odvjetnik isto je što i liječiti upalu pluća čitanjem WebMD-a.

Prafin savjet: Iskoristi AI da uštediš vrijeme na prvom koraku. Onda taj draft pošalji odvjetniku da ga pecne. Dobit ćeš bolji ugovor, manje rizika, a živci će ti biti na broju.

A ako baš želiš riskirati – barem nemoj reći da te nismo upozorili. 😉